Projekt se provodi uz potporu Hrvatskog knjižničarskog društva, Komisije za osnovnoškolske knjižnice i  Komisije  za srednjoškolske knjižnice te Zveze bibliotekarskih društev Slovenije, Sekcije za šolske knjižnice. Najvažniji cilj projekta je poticanje čitanja i upoznavanje s kvalitetnim hrvatskim i slovenskim književnim djelima, a zajedničko druženje učenika upriličeno je jako bi se bolje upoznali i međusobno povezivali.  

U pratnji učiteljice Ivanke Lisak, ravnatelja Nevena Košca i knjižničarke Ines Krušelj-Vidas, koordinatorice projekta za hrvatsku školu šesnaestero učenika 4.a razreda uživo se susrelo s đacima 5. razreda OŠ križevci pri Ljutomeru, njihovom učiteljicom Nadom Vajs i slovenskom koordinatoricom Katjom Koroša te ravnateljicom škole Vasilijom Stolnik.

Nakon uvodnih pozdrava i razmjene simboličnih poklona uslijedio je kraći program u kojem su se mogle čuti slovenske i hrvatske pjesme. Dinamični i raspjevani početak bio je uvod za daljnje planirane aktivnosti osmišljene kako bi se učenici bolje upoznali i povezali.

Učiteljica Nada osmislila je radionicu u kojoj su učenici u mješovitim grupama radili reklame. Dvojezični oglas kao kratka forma, a opet zadana u svojoj namjeni, bio je pravi oblik za usporedbu i poticanje razumijevanja slovenskog i hrvatskog jezika. Učenici su reklamirali kuću, mačku, nintendo, vrtnu ružu, traktor…, a cijeli proces u potpunosti su osmislili sami učenici – od odabira predmeta oglašavanja do osmišljavanja oglasa te na kraju zajedničke prezentacije.

Nakon uspješno obavljenog radnog dijela domaćini su baš atraktivno isplanirali ostatak dana. Kako je zajednički zadatak povezao je učenike, druženje su nastavili tijekom zajedničkog obroka.

Uslijedio je vrhunac dana u Pustolovnom parku Križevci/ Park doživetij Križevci. Taj motorički park ima kružnu rekreacijsku stazu na površini od 1,3 ha koja obuhvaća različite tematske površine namijenjene rekreaciji, tjelovježbi i igri djece, mladih, ali i odraslih osoba. Park ima više od 20 elemenata za jačanje kondicije, koordinacije, motorike i senzorike. Ovim spontanim druženjem stavljen je naglasak na poticanje razumijevanja slovenskog i hrvatskog jezika, povezivanje u neformalnom okruženju i, zašto ne?, zabavu.

Za to vrijeme učiteljice su dogovarale aktivnosti za sljedeću godinu, planirale dolazak slovenskih đaka u Gornju Stubicu kako bi se sve na vrijeme obavilo i priredilo za školski kurikulum sljedeće godine.

Pozdravi su završili riječima: Vidimo se dogodine!  U autobusu tijekom povratka bilo je vremena za ispitivanje dojmova. Učenici su se svi složili da je ovo bio jedan jako sadržajan školski dan kojeg će dugo pamtiti zbog zajedničkog druženja i zato što su naučili neke slovenske riječi.