Krenuli smo od škole put ceste pa smo kod mosta Burnjaka krenuli prema šumi. Šuma je bila puna otpalog lišća koje se prostiralo po podu i šuštalo nam pod nogama. Učitelji iz prirode su nam pokazivali neke poznate biljke, gljive, mjerili smo temperature zraka i tla, ispitivali svojstva vode. Iz hrvatskoga jezika učiteljica nam je pročitala priču o šumi u jesen. Zapamtio sam citat koji mi se svidio: „Šuma je puna života, istina i tajni.“ Budući da smo se nagledali šumskih divota, morali smo i nacrtati neke. Crtali smo panjeve. Neki su bili više motivirani, neki manje, no učiteljica Lacković ipak je ocijenila sve radove, rijetko se spuštajući ispod trojke.

I kad smo završili s crtanjem nije nam preostalo ništa drugo nego udahnut još nekoliko puta svježeg šumskog zraka te se pripremiti za povratak. Vratili smo se pred školu krajem 5. sata.

 

 

DALIBOR MUCAK, 6. c