U vrijeme 6. školskog sata zajedno sa svojom razrednicom obišli su gornjostubičko groblje na kojem su razgledali novoizgrađenu kapelu Gospe Žalosne. U nastojanju da se obnovi drevna povijest, sagrađen je mali „poklonec“ na temelju povijesnih dokumenata iz 18. st. Kapela sadrži zidanu menzu, drveni toranj, zvonce te slike / kipove svetaca. U podnožju oltara nalazi se mala kripta za pohranu posmrtnih ostataka pronađenih na povijesnom župnom groblju. 

Nakon toga otišli smo do glavnoga križa na groblju ispred kojeg smo zapalili lampion i uputili molitve za svoje najbliže. Sjetili smo se pokojnih učenika i djelatnika naše škole.

Na satu Hrvatskoga jezika učenici su se, također, prisjetili svojih najmilijih te su svoje osjećaje, sjećanja i uspomene zapisali na papir. Pročitajte dijelove nekih njihovih radova.

… S osmijehom  na licu nosio je svoje godine i hrabro koračao iz dana u dan s velikim bolovima koji su ga mučili. Njegova sijeda kosa uvijek je sjala, a ruke su mu bile jako marljive. U kući si je uvijek našao posla da skrati svoje umirovljeničke dane. Njegova najveća ljubav, pored nas unučadi, bila je violina. Kao mlad svirao je po mnogim svadbama i feštama. Koliko god bio umoran, violina u ruci raspoložila ga je i uživao je u svirci. Kao mala voljela sam da mi djed drži violinu, a ja bih važno povlačila gudalo na sve strane. Voljeli smo se zajedno kartati i slagati puzzle. Iako je bio bolestan, nisam se nadala da ću ga tako brzo izgubiti. Nedostaje mi zvuk njegove violine, no vjerujem da moj djed sada s anđelima svira najljepše pjesme.

Petra Čupar, 7. a 

… Moja baka bila je vedrog duha i dobrog srca. Jako me voljela, baš kao i ja nju. Kada bih dolazio iz škole, ona bi me radosno dočekala. Za vrijeme školskih praznika igrali bismo razne igre. Teško se razboljela i na dan mog 8. rođendana umrla. Bio sam jako tužan i još uvijek mi baka jako nedostaje. 

Luka Čupar, 7. a 

… Dosad u svojemu životu nisam izgubila nikog bliskog, osim mamine bake, stoga ne mogu točno navesti osjećaje niti svoju tugu za gubitkom voljene osobe, ali mogu suosjećati s nekim tko je izgubio voljenu sobu. Ponekad znam pitati mamu kakva je bila moja prabaka. Žao mi je što nemam nikakva prava sjećanja na prabaku Magdalenu, no slušajući priče o njoj, imam osjećaj kao da sam ju poznavala. 

Lana Scprach, 7. a

… Poseban čovjek sijede kose i dubokih plavih očiju. Kad se razbolio, jako je smršavio i nije mogao hodati, ali nikad se nije žalio niti govorio da ga nešto boli. Dobio je upalu pluća i završio je u bolnici. Tamo je umro. Vjerujem da me gleda s neba i moli za mene, kao što i ja molim za njega. U srcu ću uvijek čuvati uspomene na svog djeda.

Fran Hegol, 7. a

… Svaki naš susret bio je ispunjen pričama i igrom. Bila je jako topla i draga osoba, duhovita i vesela. Njene velike smeđe oči bile su posebno lijepe i zračile su dobrotom. Plava kosa padala joj je do ramena. Idealne visine i težine s rukama nježnim poput pahulje. Radovao sam se našim druženjima. Teta Danica zauzima posebno mjesto u mom srcu…

Matej Blagec, 7. c

Neka povezanost s milim i dragim ljudima obuzme ovih dana, pred blagdan Svih svetih, sve nas. Prisjetimo se onih koji nisu više s nama s nadom da su u svjetlu vjere pronašli svoj mir.

U vrijeme 6. školskog sata zajedno sa svojom razrednicom obišli su gornjostubičko groblje na kojem su razgledali novoizgrađenu kapelu Gospe Žalosne. U nastojanju da se obnovi drevna povijest, sagrađen je mali „poklonec“ na temelju povijesnih dokumenata iz 18. st. Kapela sadrži zidanu menzu, drveni toranj, zvonce te slike / kipove svetaca. U podnožju oltara nalazi se mala kripta za pohranu posmrtnih ostataka pronađenih na povijesnom župnom groblju. 

Nakon toga otišli smo do glavnoga križa na groblju ispred kojeg smo zapalili lampion i uputili molitve za svoje najbliže. Sjetili smo se pokojnih učenika i djelatnika naše škole.

Na satu Hrvatskoga jezika učenici su se, također, prisjetili svojih najmilijih te su svoje osjećaje, sjećanja i uspomene zapisali na papir. Pročitajte dijelove nekih njihovih radova.

… S osmijehom  na licu nosio je svoje godine i hrabro koračao iz dana u dan s velikim bolovima koji su ga mučili. Njegova sijeda kosa uvijek je sjala, a ruke su mu bile jako marljive. U kući si je uvijek našao posla da skrati svoje umirovljeničke dane. Njegova najveća ljubav, pored nas unučadi, bila je violina. Kao mlad svirao je po mnogim svadbama i feštama. Koliko god bio umoran, violina u ruci raspoložila ga je i uživao je u svirci. Kao mala voljela sam da mi djed drži violinu, a ja bih važno povlačila gudalo na sve strane. Voljeli smo se zajedno kartati i slagati puzzle. Iako je bio bolestan, nisam se nadala da ću ga tako brzo izgubiti. Nedostaje mi zvuk njegove violine, no vjerujem da moj djed sada s anđelima svira najljepše pjesme.

Petra Čupar, 7. a 

… Moja baka bila je vedrog duha i dobrog srca. Jako me voljela, baš kao i ja nju. Kada bih dolazio iz škole, ona bi me radosno dočekala. Za vrijeme školskih praznika igrali bismo razne igre. Teško se razboljela i na dan mog 8. rođendana umrla. Bio sam jako tužan i još uvijek mi baka jako nedostaje. 

Luka Čupar, 7. a 

… Dosad u svojemu životu nisam izgubila nikog bliskog, osim mamine bake, stoga ne mogu točno navesti osjećaje niti svoju tugu za gubitkom voljene osobe, ali mogu suosjećati s nekim tko je izgubio voljenu sobu. Ponekad znam pitati mamu kakva je bila moja prabaka. Žao mi je što nemam nikakva prava sjećanja na prabaku Magdalenu, no slušajući priče o njoj, imam osjećaj kao da sam ju poznavala. 

Lana Scprach, 7. a

… Poseban čovjek sijede kose i dubokih plavih očiju. Kad se razbolio, jako je smršavio i nije mogao hodati, ali nikad se nije žalio niti govorio da ga nešto boli. Dobio je upalu pluća i završio je u bolnici. Tamo je umro. Vjerujem da me gleda s neba i moli za mene, kao što i ja molim za njega. U srcu ću uvijek čuvati uspomene na svog djeda.

Fran Hegol, 7. a

… Svaki naš susret bio je ispunjen pričama i igrom. Bila je jako topla i draga osoba, duhovita i vesela. Njene velike smeđe oči bile su posebno lijepe i zračile su dobrotom. Plava kosa padala joj je do ramena. Idealne visine i težine s rukama nježnim poput pahulje. Radovao sam se našim druženjima. Teta Danica zauzima posebno mjesto u mom srcu…

Matej Blagec, 7. c

Neka povezanost s milim i dragim ljudima obuzme ovih dana, pred blagdan Svih svetih, sve nas. Prisjetimo se onih koji nisu više s nama s nadom da su u svjetlu vjere pronašli svoj mir.