Profesorica Darinka Hanžek predstavila svoju knjigu
Umirovljena profesorica hrvatskog jezika, gospođa Darinka Hanžek, predstavila je svoju knjigu Baština-etnografski zapisi iz gornjostubičkog kraja učenicima šestih razreda.
S autoricom knjige učenici su se susreli u maloj dvorani naše škole 16. prosinca 2010. u vrijeme 6. školskog sata.Dočekali smo je kratkim programom koji su pripremili naši folkloraši. Nakon toga gospođa Darinka nam je pričala o svojoj knjizi. Navela je da je sve počelo 1976. kad je u OŠ Matije Gupca u Gornjoj Stubici, osnivanjem etnografske grupe, zajedno s profesoricom Marijom Šoštar počela prikupljati predmete za etnografsku zbirku. Interes joj nije pao ni odlaskom u mirovinu, a knjiga je rezultat njezinog tridesetogodišnjeg istraživanja, razgovora s ljudima. Nije željela da se prijašnji običaji i život ljudi zaboravi pa je to odlučila zapisati. Nešto o tim običajima (božićni običaji, svadbeni običaji, razna vjerovanja, legende)i životima ljudi (kako su djeca prije živjela, kako su se igrala, što su jela, gdje su spavala) ispričala je i nama. Učenike je vrlo zainteresirala svojim pripovijedanjem pa su joj i oni sami postavili brojna pitanja. Školsko zvono se brzo oglasilo pa nije ni stigla odgovoriti na sva. Na posjetu svojoj i našoj školi zahvalili smo joj velikim, toplim pljeskom te malim darom, proizvodima iz naše školske zadruge.
Antonela Čupar, 6.a
Profesorica Darinka Hanžek predstavila svoju knjigu
Umirovljena profesorica hrvatskog jezika, gospođa Darinka Hanžek, predstavila je svoju knjigu Baština-etnografski zapisi iz gornjostubičkog kraja učenicima šestih razreda.
S autoricom knjige učenici su se susreli u maloj dvorani naše škole 16. prosinca 2010. u vrijeme 6. školskog sata.Dočekali smo je kratkim programom koji su pripremili naši folkloraši. Nakon toga gospođa Darinka nam je pričala o svojoj knjizi. Navela je da je sve počelo 1976. kad je u OŠ Matije Gupca u Gornjoj Stubici, osnivanjem etnografske grupe, zajedno s profesoricom Marijom Šoštar počela prikupljati predmete za etnografsku zbirku. Interes joj nije pao ni odlaskom u mirovinu, a knjiga je rezultat njezinog tridesetogodišnjeg istraživanja, razgovora s ljudima. Nije željela da se prijašnji običaji i život ljudi zaboravi pa je to odlučila zapisati. Nešto o tim običajima (božićni običaji, svadbeni običaji, razna vjerovanja, legende)i životima ljudi (kako su djeca prije živjela, kako su se igrala, što su jela, gdje su spavala) ispričala je i nama. Učenike je vrlo zainteresirala svojim pripovijedanjem pa su joj i oni sami postavili brojna pitanja. Školsko zvono se brzo oglasilo pa nije ni stigla odgovoriti na sva. Na posjetu svojoj i našoj školi zahvalili smo joj velikim, toplim pljeskom te malim darom, proizvodima iz naše školske zadruge.
Antonela Čupar, 6.a