Odlučili smo ići tamo najviše zbog njihovog karnevala koji je vrlo poznat i kojeg svi vole. Krenuli smo u subotu u 1 sat ujutro. Mnogi od nas nisu uopće spavali do jedan sat, nego su željno iščekivali polazak. Polazak je bio od Trga sv. Jurja u Gornjoj Stubici. Ukrcali smo se u autobus, zauzeli najbolja mjesta i krenuli.

Moja prijateljica Petra i ja taman smo se namjestile za mali spavanac kad su nas neki dečki počeli slikati i izluđivati nas bljeskalicom fotoaparata. Bile smo umorne, pošto smo mi bile jedne od onih koje su željno iščekivale polazak, i nismo spavale do 1 sat. Dečki su se napokon malo umirili, jer i oni su bili umorni, a tada smo Petra i ja počele uzvraćati udarce. Tijekom vožnje stali smo na nekoliko odmorišta. Bilo je oko 9 sati ujutro kada smo napokon stigli u Veneciju. Najprije su nam podijelili šeširiće karakteristične za našu Hrvatsku i crvenevrpce kako se ne bismo izgubili. Krenuli smo do brodića kojim smo došli do  Trga sv. Marka i crkve sv. Marka.

Venecija je grad u sjevernoj Italiji.  Nalazi na sjevernoj obali Jadranskoga mora. Umjesto ulica grad presijeca 150 kanala preko kojih je izgrađeno mnoštvo malih mostova. Najveći kanal je Kanal Grande, koji prolazi sredinom grada, a na njemu se nalazi Ponte Rialto, most koji predstavlja najvažniju spojnicu dva velika dijela grada. U centru grada je Markov trg sa starom crkvom sv. Marka i s veličanstvenom Duždevom palačom. Venecija je poznata u svijetu po kanalima. Nekoliko otoka povezano je s oko 400 mostova. Tijekom hodanja do trga, vidjeli smo „most uzdaha“koji se nalazi između suda i zatvora, također smo vidjeli i gondole. To su klasični venecijanski brodovi koji se najčešće koriste za prijevoz turista, ili za vjenčanja, sahrane i druge obrede. Neki od talijanskih specijaliteta su špagete, pizza, lasagne..... Nakon zajedničkog razgleda grada imali smo slobodno vrijeme. Nismo ništa posebnog kupovali jer je u Veneciji sve dosta skupo. Malo smo razgledali štandove i kupili pokoji suvenir. Slikali smo se s maškarama. Njihovi kostimi nisu kao naši, već su svečaniji, nakićeniji.

Krenuli smo polako kući, no prije nego smo svi pozaspali, stali smo kod jednog malo većeg trgovačkog centra gdje smo mogli biti neko vrijeme i kupiti si što smo htjeli. Već su nas boljele noge od hodanja i bili smo mrtvi umorni i čim smo sjeli u autobus, svi smo zaspali. Kući smo stigli poslije ponoći, te smo nazvali svoje roditelje da dođu po nas. Mislim da smo se svi super proveli i vidjeli još jedno nama novo mjesto.

Antonija Bočkaj, 8.a