Ulaskom u bus naše uzbuđenje je raslo i jedva smo čekali da krenemo. Krenuli smo s trga prema Lazu te smo se veći dio putovanja vozili Posavskim prometnim pravcem.  U busu je kao i uvijek vladalo veselo raspoloženje i smijeha i zabave nije manjkalo.  Tijekom putovanja učiteljica iz geografije i povijesti govorile su nam nešto o Vukovaru te o djelu Hrvatske kroz koji prolazimo. Nakon nekog vremena naši lijepi zagorski bregi su nestali što je značilo da smo došli u Slavoniju, jer je sve ispred nas postalo ravno. Prvo smo išli u Vukovar razgledati bolnicu.  Uz razgledavanje nam je i naš vodič rekao nešto više o toj bolnici te njezinoj povijesti. U bolnici su i lutke od gipsa tako da možemo dobit bolji dojam kako je to sve izgledalo prije mnogo godina. Nakon toga smo otišli u vojarnu. Tamo nam je pukovnik pokazao stare karte, oružja te tenkove i ostala vozila korištena za vrijeme rata s Srbima. Tu smo dobili priliku sjesti u jedno od vozila da vidimo kako je to izgledalo iznutra. Nakon posjeta vojarni zaputili smo se prema Memorijalnom centru. Memorijalni centar oduševio nas je na sami pogled zbog svojeg izgleda. Mislim da nam se svima skupa posebno svidio betonski pod posut čahurama. U Memorijalnom centru postoje samo dvije prostorije. Jedna od njih je suvenirnica a druga je prostorija sa slikama svih ubijenih i nestalih te neki njihovi osobni predmeti pronađeni na ili blizu mjesta njihovog pogubljenja. Mene se je jako dojmila ta prostorija zbog svojeg izgleda ali i svoje prošlosti. Na plafonu se nalazi 261 lampica, a svaka lampica predstavlja jednu osobu koja je tada umrla ili nestala. Također na sredini prostorije se stalno vrte imena nesretnih osoba tako da se zna da one nisu zaboravljene i da su za nas oni heroji. Poslije toga došli smo samo autobusom do Ovčare i nismo izlazili zbog kiše. Tad smo otišli na memorijalno groblje. Tamo se nalazi 938 bijelih križeva od kojih svaki simbolizira jednu žrtvu ubijenu u Vukovaru. Tamo smo i zapalili jedan lampion  u znak sjećanja na naše heroje.  Nakon toga odvezli smo se smo se do same granice Hrvatske i Srbije koju razdvaja rijeka Dunav. To smo se malo zadržalo kod križa, te smo se prošetali gradom. Naše smo putovanje nastavili prema Osijeku gdje smo posjetili osječku katedralu koja nas je zadivila svojom veličinom i izgledom. Nakon razgledavanja katedrale dobili smo jedan sat slobodnog vremena. Poslije toga zaputili smo se prema svome domu.  U autobusu su neki pričali o svojim doživljajima, drugi su spavali a treći su jednostavno slušali muziku, te nam je tih nekoliko sati jako brzo prošlo i brzo smo već došli do Kašine. Tu smo još prije rastanka otpjevali pjesmu „Za dobra stara vremena“ te tako digli atmosferu u autobusu. 

         Ovaj izlet bio je jedan od boljih izleta u mojem životu te se iskreno nadam da će biti još sličnih izleta.

Nikolina Ruklić 8.a