Mladen Kušec bio je veseo, neposredan i učenicima nadasve blizak. Iako su se prvi puta u životu vidjeli, razgovor đaka i književnika izgledao je kao susret starih prijatelja. Povjeravale su se tajne, životni problemi, sličice iz svakodnevnog života – s obje strane, a sve je bilo začinjeno stihovima i uvijek zanimljivim zagonetkama. Iako je susret bio organiziran povodom izdanja kompleta od 24 priče za emocionalni, tjelesni i društveni razvoj djece koje je Mladen Kušec priredio u izdavačkoj kući Extrade, bogato životno iskustvo ovog simpatičnog djeda i legendarnog pisca za djecu bilo je dodatni začin književnog susreta. Predviđeno vrijeme od jednog školskog sata bilo je prekratko, a ukupnu atmosferu najbolje može pokazati iskrena izjava jedne prvašice koja je hrabro digla ruku pred kraj susreta  i umjesto pitanja književniku jednostavno izjavila: „Bilo mi je jako lijepo!“