Tom smo se mišlju vodili i mi, učenici, ali i naši učitelji kad smo pješačili do spomenika našeg velikana, Matije Gupca u Samcima. To je bilo tijekom petog i šestog školskog sata pa se nastava nije održavala u učionicama, što je posebno razveselilo nas đake. Svi smo imali bijele majice, kao i svake godine do sad, kako bismo njima označili prije svega humanost olimpizma. Pješačili smo u kolonama i putem razgovarali. Do spomenika smo stigli relativno brzo. Kad smo se svi skupili, prisjetili smo se prošlogodišnjeg obilježavanja olimpijskog dana, budući da smo se raširili po čitavom prostoru ispred spomenika te tako raštrcani tvorili manje, doduše nepravilne, krugove. Konačno, kad smo se svi stišali i kad se žamor staložio, učitelj tjelesnog odgoja Dominik Karajić nas je sve lijepo pozdravio. U uvodnim riječima spomenuo je da je važno baviti se sportom radi fizičkog zdravlja i spremnosti te da baveći se sportom možemo steći mnogo prijatelja. Osim toga, izjavio je da se trebamo neprestano truditi želimo li uspjeti u sportu. Tada je naša knjižničarka Ines Krušelj-Vidas pustila glazbu. Učitelj Dominik nam je pokazivao pokrete za aerobik. Uskoro su svi vježbali, od najmanjih do najvećih, čak ni učitelji nisu pravili iznimku. Bilo je vrlo zabavno vježbati u ritmu pop glazbe. Sve to zabilježio je fotoaparatom učitelj tehničke kulture. Nisam baš siguran da su naši pokreti na njegovim fotografijama bili u potpunosti sinkronizirani, no nije trebalo dugo da ih shvatimo. Aerobik je trajao nekih petnaestak minuta, ali smo se dobro navježbali. Čak su se na pojedincima primjećivale sitne kapi znoja. Nakon aerobika svi zajedno smo se vratili do škole, a zatim krenuli svojim kućama.

Dalibor Mucak, 8. a