Dugo iščekivano putovanje  započelo je  7. rujna u pet sati ujutro. Unatoč sivim oblacima i povremenoj kiši svi su bili dobre volje i svojom vedrinom duha uspjeli su promijeniti i vremenske prilike, tako da nas je po dolasku u Dalmaciju dočekalo sunce.  Vozeći se autocestom prema drugom najvećem gradu Hrvatske razmišljali smo o svemu što nas očekuje.

    Nakon ugodne vožnje, oko 11 sati ujutro stigli smo u Split i uz vodstvo lokalnog vodiča razgledali najveće znamenitosti: Dioklecijanovu palaču i njene podrume, Peristil, tisućljetnu Sfingu, katedralu sv. Duje, splitsku rivu i  spomenik Grguru Ninskom. Prošetali smo gradom, uživali u sladoledu i sendvičima te krenuli dalje. Kratko smo se zaustavili u inozemstvu, točnije gradu Neumu u susjednom nam Bosni i Hercegovini. Sljedeće odredište bio je poluotok Pelješac i grad Ston, poznat po svojim zidinama koje su ga branile od neprijatelja i, naravno, solani. Iz priča našeg vodiča saznali smo da je stonska solana najstarija na čitavom Sredozemlju, a sam proces dobivanja soli iz morske vode mogli smo i vidjeti. Najzanimljivije je bilo kušati sol i prošeteti uz bazene gdje se odvija proces kristalizacije.

  Iz solane krenuli smo put grada Orebića i divili se krajoliku. Pogled na visoka brda i zaljev Malog Stona nas je oduševio, a uzdah zadovoljstva bio je najglasniji kad smo vidjeli Villu Antonio u kojoj smo bili smješteni. Brzo smo raspakirali stvari, večerali i zatim krenuli na bazen gdje je nestao sav umor cjelodnevnog puta.

  Drugog dana, 8. rujna, organiziran je cjelodnevni izlet u Dubrovnik. Uz pratnju lokalnog vodiča, razgledali smo grad i njegove znamenitosti: Vrata od Pila, Samostan Male braće, Onofrijevu česmu, Stradun, Orlandov stup, Palaču Sponza, crkvu sv. Vlaha, katedralu i Gundulićevu poljanu. Vrhunac izleta bio je posjet gradskim zidinama s kojih smo se uvjerili da je Dubrovnik s razlogom dio svjetske kulturne baštine. Očarani pogledom na Elafitske otoke i brdo Srđ mogli smo zamisliti moć Dubrovačke Republike i shvatiti izreku "Sloboda se ne prodaje za svo zlato" . Nakon razgleda grada otišli smo na ručak na Babin Kuk i na kupanje na obližnju plažu. Uživali smo u čistome, toplome moru, suncu i društvu, te napravili bezbroj fotografija. U poslijepodnevnim satima vratili smo se u Orebić, gdje smo imali večernju zabavu uz bazen.

  Trećeg dana ekskurzije, 9. rujna otišli smo na popodnevni, poludnevni izlet brodom na Korčulu. Uz pratnju lokalnog vodiča razgledali smo grad te njegove znamenitosti: Gradska vrata, Trg sv. Marka, katedralu, palaču Arneri, palaču Gabrieli i kuću Marka Pola. Nakon razgleda, imali smo slobodno vrijeme za šetnju i kupnju suvenira. Po povratku u Orebić, posjetili smo Pomorski muzej i saznali da je brodarstvo i pomorstvo imalo velik značaj za čitavi grad te da je svaka kuća u Orebiću imala bar jednog kapetana. Naši pomorci i kapetani bili su u to vrijeme  vrlo cijenjeni u cijelome svijetu. Nakon zanimljive priče u Pomorskom muzeju vratili smo se u hotel na večeru i druženje uz bazen.

  Zadnjeg dana, 10. rujna, sa žaljenjem smo napustili mjesto smještaja u Orebiću te se autobusom uputili  prema Metkoviću. Uslijedilo je ukrcavanje na tradicionalne neretvanske lađe i plovidba rijekom Neretvom i njezinim rukavcima. Bio je to u pravom smislu "foto safari“. Uz pjesmu i ljuljanje lađa "hvatali" smo u naše objektive nasade mandarina, lubenica, bresaka, prekrasne vodene lopoče i lokvanje, visoku trsku, ptice močvarice i pokojeg magarca. Nakon plovidbe uslijedio je ručak u "Neretvanskoj kući" te kraći odmor. Oko 14 sati krenuli smo natrag u Zagorje te smo uz kraća zaustavljanja putem sretno stigli u Gornju Stubicu u večernjim satima.