Na prethodnim satovima govorili smo koliko je truda i muke potrebno da bi se svako jutro na našem stolu našao svježi kruh i pecivo. Razgovarali smo i o raznolikim jesenskim plodovima koje vrijedno i s ljubavlju mame spremaju za zimu. 

Učenici su donijeli košarice prepune šarenih jesenskih plodova. Pjesmom smo se zahvalili za plodove zemlje. Nakon toga marljivo su krenuli mijesiti tijesto i pripremati slance. U tome im je pomogao vjeroučitelj Robert i teta Đurđica. 

Nestrpljivo su čekali da se slanci ispeku da ih mogu probati. 

Sreći i veselju nije bilo kraja kada su probali i pomirisali vruće i mekane slance.