Jedna od projektnih aktivnosti jest organiziranje petodnevnog stručnog tečaja za učitelje u svakoj od partnerskih zemalja. Tako je prvomajski tjedan za četiri djelatnice gornjostubičke škole bio radni, ali na dalekom Islandu. Učiteljice Bernarda Razum, Marina Mikulec, ravnateljica Sanja Knezić i knjižničarka Ines Krušelj-Vidas (voditeljica projekta za gornjostubičku školu) uživo su se od 30.4. do 6.5.2017. upoznale s islandskim školskim sustavom, ali je bilo i vremena za otkrivanje prirodnih ljepota, kulturnih znamenitosti i gastronomskih posebnosti na dalekom sjeveru Europe. 

Škola domaćin Langholtsskoli je velika gradska škola osnovana 1952. godine za učenike osnovnoškolskog uzrasta što konkretno znači od 1. do 10. razreda. Ove školske godine imaju 645 učenika, a u nastavu su integrirani i učenici s posebnim potrebama. Primjerima svoje dobre prakse islandski su učitelji pokazali kako koriste tablete u nastavi, na koji način prate učenike na prijelazu iz vrtića u osnovnu školu, prikazali su program rada s učenicima koji imaju problema u ponašanju i program pod nazivom „Voditelji igara“ kojeg provode za vrijeme školskih odmora, a stručno oko učiteljica u obilasku škole zamijetilo je brojne razlike koje su vidljive već pri prvom susretu sa školom. Najuočljivija je razlika u opremljenosti didaktičkim materijalima i ostalim pomagalima za rad. Učionice su prepune različitih igara, slagalica i pomagala u nižim razredima te vizualnim didaktičkim materijalima, računalima i tabletima u višim razredima. Posebno su impresivni kabineti za pripremanje hrane (prave kuhinje sa svim potrebnim pomagalima i uređajima), kabinet za oblikovanje tekstila u kojem za šivaćim strojevima sjede te se podjednako vješto iglom i glačalom služe djevojčice i dječaci, zatim kabinet za tehničku kulturu koji ima posebne odjele za obradu drva, za obradu metala (djevojčice su ponosno pokazivale noćne ormariće koje su same izradile na satu), a također se u nekoliko prostorija nalazi i kabinet za likovno oblikovanje (slikanje, kiparenje…).  Uz već poznatu činjenicu da se na sve planirane aktivnosti u prirodi ide bez obzira kakvo je vrijeme (ovaj puta bilo je sunčano), prisustvovali smo planiranom izlasku svih učenika škole na dvosatne aktivnosti na otvorenom u školskom dvorištu i obližnjem parku koje su učitelji posebno planirali. Zaključak: islandski učenici puno više rade rukama i zapravo se pripremaju za konkretne životne zadaće. Osim toga, odrasliji đaci redovito pomažu u školskoj kuhinji i svim ostalim pomoćnim poslovima u školi (tako mogu zaraditi simboličan džeparac ili pak nagradni izlet). U obližnjim vrtićima vlada opuštena atmosfera, djeca se slobodno igraju, vježbaju vožnju biciklima ili istražuju brojne mogućnosti igre u pješčaniku, a od malih nogu ih se uči da za obroke uzimaju onoliko koliko misle pojesti jer se sve što im ostane važe i količinu ostataka hrane roditelji moraju dodatno platiti.

Mnogi će reći: drugi svijet, drugačija kultura – ali oni sa više životnog iskustva će primijetiti da je ponešto od navedenog prije postojalo i u našim školama. Zašto se dobra praksa napustila? Tko nam brani da je argumentirano, planirano i dosljedno uvedemo natrag u naše škole? Naravno, nedostatak financija velika je prepreka u opremanju hrvatskih škola i najčešće se sve dobre ideje kao val razbiju na tu tvrdu stijenu. 

No, doista se može reći da je priroda na Islandu jedan sasvim drugi svijet.  U tjedan dana bilo je prilike za upoznavanje hladnih sjevernih vjetrova koji su nosili kišu od koje je nemoguće zakloniti se pod kišobranom, ali i pravog islandskog ljeta, sunca koje je izmamilo prve narcise i ostale proljetnice u gradskim parkovima. Posjetivši čuveni Zlatni prsten koji obuhvaća Nacionalni park Thingvellir, slapove Gullfoss i gejzir Strokkul prikupljeno je dovoljno slikovnog materijala za nadasve zanimljiv sat geografije, ali i osebujnom ljepotom surove i zastrašujuće snažne prirode učitelji su napunili vlastite „baterije“. Ručak u stakleniku u kojem se pod umjetnim suncem uzgajaju rajčice, samo je dodatno bolno podsjetio na brojne neiskorištene mogućnosti geotermalnom energijom također bogatog zagorskog kraja, ali je utjehu pružila činjenica da vikinška kuća obrasla travom u kojoj je bila poslužena jedna večera može stati uz bok zagorskim hižama preuređenima u restorane.

U čemu smo dobri, u čemu smo bolji, gdje još moramo puno raditi da bismo dostigli Islanđane? Pitanja su stalno bila prisutna, posebice zato što za točno godinu dana Gornjostubičance  čeka organizacija isto takvog tjedna u partnere. Bit će zanimljivo čuti kako su oni doživjeli hrvatsku školsku svakodnevicu koja se često puta i te kako razlikuje od službenih izvještaja.

Više o projektu na službenoj stranici: http://receptionproject.eu/  i Facebook stranici: https://www.facebook.com/receptionproject/

a o ovom susretu u emisiji Radio Stubice:

Svi sudionicu u NP Thigvellir

Hrvatski tim odolijeva islanskom vjetru i kiši

 Gejzir, simbol Islanda

Škola domaćin

u školi

U školskom dvorištu